Dodir od stakla (II.dio)

Prvo poglavlje

Kada sam izletila iz kuce,uputila sam se pravo na grob majke.Suze su same od sebe padale.Cim sam dosla na groblje pocela sam jos vise plakati.Uputila sam se na majcin grob.Njen grob je bio jednostavan.Bio je tu spomenik  na kojem je pisalo ‘’Ivana xXx’’ 1960-2009.Pored spomenika bilo je cvijece,ruze,crvene ruze simbol ljubavi koje je moja majka najvise voljela.Kraj jedne ruze bila je slika,na slici smo bile moja majka,Rita,Aleksej i ja.Tu smo bili srecni a sada nema nista od toga.Sada nema majke osobe koja nas je donijela na svijet a nema ni srece.Sjedila sam i plakala.Jednostavno dve godine bez plakanja,jednostavno nisam mogla vise drzati to u sebi.Plakala sam i kroz suze sam jecajuci govorila.Govorila sam o nasem sadasnjem zivotu,o danima bez nje.

Nakon sat-dva sam obrisala suze i krenula kuci.Krenula sam u zivot.Majke vise nema ali nemogu zivot provesti u tugi.Zato sam nabacila lazni osmjeh i napravila korak naprijed.Korak koji ce promijeniti tok mog zivota.Uputila sam se ka nasem stanu,sacuvala sam kutiju koju mi je majka rekla da cuvam i neotvaram do 20-te godine,danas je taj dan.Dan koji ce promijeniti sve,kada od tog dana nista nece biti isto.

Dosla sam u stan,odjurila sam u moju sobu.Ispod kreveta sam cuvala kutiju.Kutiju koju sam sve ove godine cuvala kao najvece blago koje imam,a i bilo je najvece blago koje sam imala.Sjela sam na krevet s kutijom u ruci.Polako sam kutiju stavila na krevet,imala sam osjecaj da ako kutiju bacim na krevet da ce se sve razbiti,da ce sve nestati.Obrisala sam prasinu s kutije.Pocela sam je polako otvarati.Prvo sto sam ugledala kad sam otvorila kutiju bio je komad papira ali ne bilo kakvog papira.To je bilo pismo moje majke naslovljeno na mene.Vec je pozutio od stajanja ali nije mi smetalo.Bilo je zavezano s crvenom trakom.Moja majka je obozavala sve sto je bilo crveno.Za nju je to predstavljalo simbol ljubavi.Za mene je istog znacenja bilo sve do majcine smrti.Sada crveno za mene predstavlja krv,smrt i sve lose.Pocela sam citati,bilo je napisano majcinim savrsenim rukopisom,rukopisom kojim je samo ona znala napisati.

‘’Draga Lidija’’

Kada ovo citas ja cu sigurno biti mrtva.Danas sam imala osjecaj da cu umrijeti pa sam odlucila da napisem pismo mojoj djeci.Ostala dva pisma koja vidis u kutiji su za Ritu i Alekseja,molim te da im das pisma.Zeljela bi da kazem da znam da ce vam biti tesko poslije moje smrti,da cete izgubiti osobu koja vas je uvijek gurala naprijed u zivot,koja vas je tjesila kad vam je bilo tesko,osoba bez koje nemozete,osoba koja vam je bila sve na svijetu-majka.Poznajuci tebe i Ritu znam da cete se uspjeti izboriti za sebe,za svoj zivot.Ali se bojim za Alekseja.Molim vas da vi njemu budete podrska u svemu,da budete osobe koje ce ga gurati naprijed u zivot,osobe koje ce ga tjesti kada mu bude tesko bas kao sto sam i ja vama bila ta osoba.U ovoj kutiji sam ostavlila neke vazne dokumente za koje znam da ce vam trebati,stvari koje ce vas podsjecati na mene.Ali nemojte tugovati cijeli zivot za mnom.Zivot je kratak,provedite ga u sreci a ne u tuzi.Ali nemoj te nikada zaboraviti mene .Zato zelim ti mnogo srece u zivotu dijete moje.Budi mudra,pametna i zena koju ce svi pamtiti po njenoj mudroscu a ne po tome kako je izgubila majku.Ne daj Alekseju da me zaboravi,stalno mu pricaj o meni a kada dovoljno odraste kazi mu istinu o majci.Volim te,ali sta god da se desi ostani jaka žena.

                                                                                                                                       Volim te

                                                                                                                                    19.9.2009

                                                                                                                          Ivana Todorovska 

Moja soba

-Dok cekate nastavak price ''Dodir od stakla'' castim vas opisom moje sobe (a inace mi treba za pismenu).
-Ime pisca;Loxy
-Naslov price:Moja soba

           Moja soba je pravi umjetniči kutak.Tu provodim većinu svog vremena.To je kutak gdje mogu da pronađem mir i  tišinu.

         Nekada moja soba je bila dječija soba,no sada je renovirana.Jedan dio mog života je završen i sada počinje zreliji dio mog života.Moja soba nije velika ali mi je jako draga.Ljubičastii zidovi moje sobe su obljepljeni posterima mojih idola koje poštujem.Na sredini sobe se nalazi ćilim sa motivma arabeske.U kutku sobe se nalazi moj radni sto.Na njemu se nalazi moj kompjuter i stinice koje me podsjećaju na drage osobe.Iznad stola se nalaze četvrtaste police.Na njima stoje knjige,suveniri s mora,slika sa razredom i mnoštvo olovaka.Krevet je omiljeni kutak moje sobe,tu se rado volim opustiti.Na krevetu često čitam i knjige.Kraj kreveta se nalazi noćni ormarić.Na njemu se nalazi lampa,slika s mora i telefon.Ormar ima puno fioka.Bile su jednobojne ali sam ih ja preuredila tako što sam ih obojila u različite boje.Na stolu na sredini sobe stvaram mala umjetnička djela.Na komodi se nalaze knjige,ukrasi,igračke.Na zidu

 koji nije obljepljen posterima se nalaze umjetničke slike i diplome.

           Svoju sobu doživljavam kao moj svijet u kojem se ja i moji bližnji osjećamo prijatno.

 Čitamo se!

Xoxo Sara

''Dodir od stakla''

-Ime pisca:Loxy(uvijek cu napisati Loxy,tako da znate da sam to ja)
-Naziv price:Dodir od stakla

-Uvod-

-Prica ima vise nastavaka-

Oh,opet sam sjedila u kupatilu pored mjesta gdje mi je majka ubijena.Polako su mi padale suze iz ociju.Moja majka tako divna žena je ubijena.Imala je oči boje mahovine.Kosa joj je bila duga,valovita i smeđa potput kestena.Obrazi su joj bili crveni poptut zrele jabuke.Uvijek je bila nasmijana,vesela i nikada tužna.No,tog kisovitog jesenjeg dana,kao da je nesto slutila rekla mi je:Dušo moja,ako danas umrem,otidji u spavacu sobu i ispod kreveta uzmi kutiju i nemoj je otvarati do dvadesete godine-rekla je to njezno i tiho kao da se boji da ako kaze glasnije da ce se sve slomiti.

Danas je moj dvadeseti rodjendan,mnogi bi se radovali sto pune dvadeset godina ali ne i ja.Za mene je to neopisiva tuga i ceznja.Ceznja za majcinskom ljubavlju,ceznja za majcinim savjetima.Tuga za majkom.Kanula je jedna suza pa druga.Htjela sam otici majci na grob,da nakon 3 godine odem na grob.Tri godine bez zene koja mi je bila sve na svijetu.Bez majke,bez osobe koja ce me podrzavati u svemu,osobe koja ce me usmjeriti na pravi put.Sjetila sam se njenih zadnjih rijeci upucenih meni.Jednostavno nisam mogla vise trpjeti osjecaje izletila sam iz kuce i odjurila sam na majcin grob.Suze su sada same od sebe padala,nisam se puno obazirala na ljude oko sebe,jednostavno prepustila sam se osjecajima.

Zdravo,vrijeme je da se predstavim ja sam Lidija.Danas sam napunila 20 godina.Majka mi je ubijena tacno prije 3 godine,na moj 17 rodjendan.Tog dana sam bila presretna i nisam znala za nista drugo osim srece i vedre strane zivota.Tog dana se sve promijenilo u mom zivotu.Upoznala sam tugu,ceznju i zelju za ljubavlju.Imam brata Alekseja koji ima tek 7 godina,majke se jedva sjeca.Zna je samo iz mojih opisa majke.Takodje imam sestru  Ritu koja ima 17  godina.Nakon majcine smrti bili smo u domu.Kada sam napunila 19 godina,postala sam punoljetna i odlucila sam da dobijem starateljstvo nad sestrom i bratom.Tada sam se iskreno od srca nasmijala.Nasmijala sam se sto znam da ce biti uz mene ako mi bude tesko,da ce biti tu da me guraju naprijed u život.Studentica sam ekonomskog fakulteta.Ekonomija me je uvijek zanimala i odvlacila mi je misli negdje drugo gdje je sve puno brojeva i gdje nema tuge.U ekonomiji sam pronasla djelomican mir,ali ceznja za majkom nece nikada nestati.Kada nisam na fakultetu ili da se brinem o sestri i bratu onda sam na poslu.Jos kao osamnaestogodisnjakinja shvatila sam da cu trebati da radim,da zaradim za zivot.Tako sam se prijavila za posao u jednoj firmi.Tamo su me dobro prihvatili,ali nisu saznali za moju majku,nezelim im reci jer ce me sazaljevati a to mi nikako netreba.Mrzim kad me ljudi sazaljevaju,ispada da sam jadna  i da nemam nista i nikoga.

-Kritike,pohvale dobro dosle.Kritike prihvatam,da bi svoje pisanje ucinila boljim i kvalitetnijim.

Xoxo Sara

          

Dobro došli

Zdravo,prvo da se predstavim.Ja sam Sara.Imam 1x godina.Obozavam da pisem i zobg toga sam napravila ovaj blog.Ovde cu objavljivati svoje price.Neke ce biti kratke a neke ce se sastojati iz vise dijelova.Naravno moram se zahvaliti mojoj drugarici Anji koja mi je dala ideju da napravim ovaj blog i pocnem objavljivati svoje price kad vec toliko volim pisati.Anja hvala ti od srca.

Uglavnom s vremena na vrijeme cu objavljivati nastavke prica,kratke price itd.

Ponekad cu pisati o nekim drugim stvarima a da nisu price.

To je to za sada.

                                                                                                                       Xoxo Sara