''Dodir od stakla''

-Ime pisca:Loxy(uvijek cu napisati Loxy,tako da znate da sam to ja)
-Naziv price:Dodir od stakla

-Uvod-

-Prica ima vise nastavaka-

Oh,opet sam sjedila u kupatilu pored mjesta gdje mi je majka ubijena.Polako su mi padale suze iz ociju.Moja majka tako divna žena je ubijena.Imala je oči boje mahovine.Kosa joj je bila duga,valovita i smeđa potput kestena.Obrazi su joj bili crveni poptut zrele jabuke.Uvijek je bila nasmijana,vesela i nikada tužna.No,tog kisovitog jesenjeg dana,kao da je nesto slutila rekla mi je:Dušo moja,ako danas umrem,otidji u spavacu sobu i ispod kreveta uzmi kutiju i nemoj je otvarati do dvadesete godine-rekla je to njezno i tiho kao da se boji da ako kaze glasnije da ce se sve slomiti.

Danas je moj dvadeseti rodjendan,mnogi bi se radovali sto pune dvadeset godina ali ne i ja.Za mene je to neopisiva tuga i ceznja.Ceznja za majcinskom ljubavlju,ceznja za majcinim savjetima.Tuga za majkom.Kanula je jedna suza pa druga.Htjela sam otici majci na grob,da nakon 3 godine odem na grob.Tri godine bez zene koja mi je bila sve na svijetu.Bez majke,bez osobe koja ce me podrzavati u svemu,osobe koja ce me usmjeriti na pravi put.Sjetila sam se njenih zadnjih rijeci upucenih meni.Jednostavno nisam mogla vise trpjeti osjecaje izletila sam iz kuce i odjurila sam na majcin grob.Suze su sada same od sebe padala,nisam se puno obazirala na ljude oko sebe,jednostavno prepustila sam se osjecajima.

Zdravo,vrijeme je da se predstavim ja sam Lidija.Danas sam napunila 20 godina.Majka mi je ubijena tacno prije 3 godine,na moj 17 rodjendan.Tog dana sam bila presretna i nisam znala za nista drugo osim srece i vedre strane zivota.Tog dana se sve promijenilo u mom zivotu.Upoznala sam tugu,ceznju i zelju za ljubavlju.Imam brata Alekseja koji ima tek 7 godina,majke se jedva sjeca.Zna je samo iz mojih opisa majke.Takodje imam sestru  Ritu koja ima 17  godina.Nakon majcine smrti bili smo u domu.Kada sam napunila 19 godina,postala sam punoljetna i odlucila sam da dobijem starateljstvo nad sestrom i bratom.Tada sam se iskreno od srca nasmijala.Nasmijala sam se sto znam da ce biti uz mene ako mi bude tesko,da ce biti tu da me guraju naprijed u život.Studentica sam ekonomskog fakulteta.Ekonomija me je uvijek zanimala i odvlacila mi je misli negdje drugo gdje je sve puno brojeva i gdje nema tuge.U ekonomiji sam pronasla djelomican mir,ali ceznja za majkom nece nikada nestati.Kada nisam na fakultetu ili da se brinem o sestri i bratu onda sam na poslu.Jos kao osamnaestogodisnjakinja shvatila sam da cu trebati da radim,da zaradim za zivot.Tako sam se prijavila za posao u jednoj firmi.Tamo su me dobro prihvatili,ali nisu saznali za moju majku,nezelim im reci jer ce me sazaljevati a to mi nikako netreba.Mrzim kad me ljudi sazaljevaju,ispada da sam jadna  i da nemam nista i nikoga.

-Kritike,pohvale dobro dosle.Kritike prihvatam,da bi svoje pisanje ucinila boljim i kvalitetnijim.

Xoxo Sara